...Projekt ureda Holodeck architects striktno je konceptualan. U ranoj fazi svoje prakse (ured je osnovan 1998. godine) ti su arhitekti pokrenuli vlastitu strategiju projektiranja koju uporno slijede, a to je razmišljanje o međusobnoj povezanosti ljudskih bića, lokacije, tehnologije i filozofije. Usmjerili su pažnju na ono što će se kasnije pokazati kao njihova središnja tema u razvijanju koncepata suvremenog življenja: međusobna povezanost javnog i privatnog kao jasno definirano prostorno iskustvo. U slučaju stambenog kompleksa Gießaufgasse to dovodi do uvjerljive suptilnosti u koreografiji gotovo bešavnih prostornih tranzicija, bez obzira radi li se o prostornoj i vizualnoj vezi između ulice i ulaznog prostora, pa sve do unutarnjeg dvorišta, ili o stepeništu koje je čisti unutarnji volumen i ne postaje vidljivo izvana kako se ne bi raskomadao nepravilni uzorak prozora na pročelju. Dijalog između ulice i unutarnjeg prostora pruža mogućnost pogleda s pločnika na stablo u dvorištu, a pri tom ipak unutarnje dvorište zadržava karakter privatnosti. Dva tipa prozora predstavljaju referencu na dvije susjedne zgrade, od kojih je jedna jednostavna, a druga predstavlja tipični pričljivi bečki izraz. Ta fasada istovremeno manifestira zanimanje ureda Holodeck architects za eksperimentiranje materijalima i tehnologijama koje su nove na tržištu. Koristili su zlatnu Capatect Metallocryl žbuku. Zbog različitog kuta sunčevih zraka boja mijenja kvalitetu svjetlucanja tijekom dana i postaje od istinski zlatne do oker. Fasada proširuje gradski krajolik u vertikalnom smislu puštajući oku da se igra percepcijom boja koje se mijenjaju kao i s nepravilnim uzorkom dvaju tipova prozora, gdje njihove nikad iste kombinacije stvaraju intrigantan ritam. 

Stambeni kompleks u ulici Gießaufgasse 11 otkriva svoje neodoljive kvalitete kao naborani zeleni krajolik (što je veliki korak prema čitanju zgrade kao topografije) u kojem se nabori dižu od razine tla i unutarnjeg dvorišta sve do vrha krova ,odrezanog i naboranog. Zgradu u njenom pokušaju da postigne dobro uravnoteženi „trijalog“ između arhitekture, ekonomije i ekologije karakteriziraju otvorenost, laganost i zelenilo, što i nije uobičajeno naći u bečkim četvrtima unutar Ringa.